Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Već nekoliko godina naš član, Vera Biondić piše pjesme. Tematika im je razna od zavičajnih, pejzažnih, posvećenih, ljubavnih, sve zavisi od trenutka, vremena, okoline i događanja. Ovih dana svjetlo dana ugledala je njena prva zbirka pjesma "Lika u srcu". Malo opširnije pročitajte u predgovoru  Dijane Klarić, prof. hrv. jezika i knjiž. i dipl. knjižničar koja je ujedno i lektorirala zbirku.

Promocija Zbirke održat će se u popodnevnim satima 24.05.2012. godine u Gradskoj knjižnici Virovitica.

PREDGOVOR:

Zbirka pjesmama "Lika u srcu" tematski je podijeljena na zavičajne, pejzažne, ljubavne i pjesme s posvetom.

U zavičajnim pjesmama, ali i u cijeloj zbirci, središnja je tema Lika, pri čemu se tematizira izgled i ponašanje Ličana, ali i običaji koji su se do današnjih dana zadržali u Lici.

Od početka, pa sve do druge polovice 20. st. jedan dio Ličana, radi neimaštine, odlazi u bogatije dijelove Hrvatske. Jedna takva regija svakako je bila i Slavonija, nekadašnja plodonosna i obećana zemlja. I sama je autorica porijeklom slavonska Ličanka, čiji su se preci odselili iz Like kako bi u Slavoniji pronašli bolji život, pa u pjesmama tematizira i vezu Like i Slavonije, a također opisuje i put vlastite obitelji koju je život doveo u Slavoniju.

Posebno mjesto u zavičajnom dijelu zbirke zauzimaju Saborsko i Levinovac, dva autoričina doma, jedan dom je u Lici, dom iz kojega sežu korijeni, dom u kojem je rođen Verin djed, dom predaka, a drugi je dom onaj kojeg je Vera zatekla svojim prvim udisajem, dom kojeg čine korijeni korijena jedne ličkoslavonske obitelji.

S jednakom nježnošću, istovremeno i djetinjom i majčinskom, kao i detaljnim, a opet jednostavnim i romantičnim opisima, Vera opisuje slavonsko ljeto i trešnju svog djetinjstva, ali i ličku zimu i njen ponos Velebit; onomatopejom uljuljkava nas u ljetni popodnevni drijem, ali i u jesenju melankoliju, a s jednakom privrženošću i ponosom provodi nas kroz Saborsko i Levinovac, Krasno, Crni Kal, Kruščicu, Gacku dolinu... Nije li i to dokaz kako je sve ono što je bitno - očima nevidljivo, te da ljubav nema granica i da je svemoćna?

Autorica evocira stara vremena u kojima su se njegovali stari običaji i žali za tim vremenima jer danas, u 21. stoljeću, polako, ali sigurno zaboravljaju se tradicija i stari običaji: prelo, spremanje zimnice, samica, dangubica, čijalo, stara mlinica...

 Sve odvukla tuđina je za boljim životom

A srce nam ostalo je tu za našim plotom!

Pjesnici slavonske provenijencije odlikuju se slikovitošću i minimalizmom u stihovima. Kroz nekoliko stihova, kratkih poteza kistom, autorica s jednakom ljupkošću opisuje i slavonske i ličke prirodne ljepote, ali i svakodnevne prirodne pojave:

 Kaplja kiše

Na prozorsko staklo

Kaplja kiše pala,

Prozirna je, blista,

Mokra je i mala.

Ljubi staklo nježno,

Klizi polagano,

Zagleda u sobu

Sve u njoj je strano.

I sve brže klizi

Što je kraju bliže,

A na njeno mjesto

Druga kaplja stiže.

Treći dio zbirke čine stihovi s posvetom kroz koje autoricu intimnije upoznajemo kao majku, suprugu, dijete, unuku, sestru i prijateljicu, a posljednji dio zbirke čine ljubavni stihovi. Stihovi s posvetom portretiraju lirske subjekte, te iščitavajući epitete gotovo možemo nacrtati subjekt o kojemu pjesnikinja piše:

Moj tata

Pomalo svijen, tih i blijed,

Ispijen nabran, ćelav i sijed.

Tužnog pogleda, očiju sjetnih

Nekada toplih, veselih sretnih.

Bezvoljne priče, tužnoga glasa

U prošlosti živi i traži spasa.

Sa štapom u ruci hodi polako,

Gledam i znam da nije mu lako.

I stalno priča život svoj,

Takav je, sjetan, tata moj.

Ličani su poznati kao jednostavni, vrijedni, pošteni, ponositi, kršni, pravedni, hrabri i vjerni ljudi. U tom kršu, materijalnom minimalizmu, ali duhovnom carstvu, rađali su se, i rađaju se, ljudi koji ljepotu pronalaze u jednostavnim stvarima. Bog je na jednom mjestu spojio dvije stvari koje se ne mijenjaju: ljepotu prirode i ljepotu čovjeka. Svaki je Ličanin povezan s prirodnim ljepotama, povezan je sa zemljom, teškim radom, povezan je s vjerom i Bogom.

Bogobojazno Ličanin pazi na darove što mu ih Bog dariva. Teškim radom, u tišini, uzima oruđe i obrađuje tešku zemlju, hrani mršave ovčice, skuplja šljive za rakiju koja će ga grijati u hladnim ličkim zimama, štedi šumu, cijeni svako drvo, pa makar se i smrzavao, on se ne rasipa prirodnim bogatstvima, nego razmišlja o svojoj djeci, unucima, o svima onima koji dolaze nakon njega, o svima onima koji će hodati po toj istoj tvrdoj zemlji, o svima onima koji će čuvati svoje ovčice, skupljati šljive, o svima onima koji će ostati, a ne otići, ali i o svima onima koji su otišli, ali će se vratiti jer - takvi su Ličani. Mogu otići i na kraj svijeta, ali Liku nose u srcu i Lika ih zove, mami, doziva.

Lika ne može bez Ličana, niti Ličani bez Like.

Dijana Klarić, prof. hrv. jezika i knjiž. i dipl. knjižničar

Traži

Švica-Švički slap

  

Hrvatski Radio Otočac

Ako nemate instalirani VLC Player

Skinite ga       >>>     OVDJE

Svratite u "Rotor 2" u Čoviću

Tonković vrilo

Kliknite na sliku! (video)

QR Code Nasa-Lika

Izašla zbirka pjesama

VICEVI

Pita učiteljica malog Pericu:
- Perice, znaš li ti koji je glavni grad Australije?
- Pa učiteljice.... ne znam.
- Obrati pažnju na geografiju Perice!
Pita Perica učiteljicu:
- A znate li vi ko je Jelena?
- Ne znam Perice.
- Obratite pažnju na svog muža!

Idi na vrh