BUŽIM – O sukcesivnom raseljavanju Like napisani su brojni tekstovi. Ratovi, težak život i neimaština odavno su od nekada dobro napučenog područja počeli stvarati ono što struka zove bijelom kugom. Broj umrlih je mjestimice višestruko nadišao broj roðenih, a puste i oronule kuće najbolji su dokazi ovih tvrdnji. Unatrag dvadesetak ... godina stvari su se počele mijenjati. U Lici gotovo da nema sela koje nije spojeno s ostatkom svijeta asfaltnom cestom, telefonima, struja je stigla i u najzabačenija područja, mnoga su sela dobile vodovodnu mrežu... Reći danas »živim na selu« u mnogo čemu ima sasvim drukčiji smisao i prizvuk nego li prije ovoga rata. Ako se do najbližeg grada stigne za 5-10 minuta vožnje automobilom, onda bi se prije moglo kazati da su lička sela danas sve sličnija naseljima koja se na zapadu uglavnom nazivaju predgraðima. Bužim ponešto kasni za ovakvim definicijama.
Ipak, ono što se zadnjih godina dogaða na tim prelijepim podvelebitskim prostorima ulijeva nadu da sve više jača svijest o neporecivim vrijednostima na koje današnje generacije gledaju s puno više optimizma. Za ove pozitivne pomake jedan od glavnih »krivaca« je Ekološka udruga »Bužimski izvori«. Oko sebe okuplja sve one koji u Bužimu vide puno više od malog sela raštrkanog s obje strane ceste što krivuda preko brežuljaka. Jedan od pokretača cijele priče je Milan Ćaćić, predsjednik udruge. Stanovnik je metropole, nekada je bio vrstan košarkaš. Zov korijena zadnjih je godina bio prejak da bi mu se odupro. Elokventan i vedar, uvijek s nekakvim dječačkim zanosom, o svojem Bužimu pripovijeda s puno strasti.
– Kada smo prije dvije godine osnivali našu udruga jedna od zadaća bila nam je promijeniti percepciju tih podvelebitskih mjesta. Uvijek se o tom području govorilo kao o nekakvoj teško dostupnoj zabiti. Iako sam odlazio, cijeli sam svoj život na odreðeni način živio s Bužimom. Zato sam i odlučio učiniti nešto da bi se promijenila percepcija prema tom lijepom kraju. Naša ekološka udruga ima zadaću promicati iskonske vrijednosti, ali i promicati razvojne projekte za koje imamo itekako dobre pretpostavke. Sada smo skenirali situaciju, uključili u cijelu priču puno ljudi i sve podigli na jednu višu razinu. Ne spadaju u Bužim samo domaće delicije i prelijepi krajolik. Uz pomoć struke istraživani su i neki arheološki nalazi. Angažirali smo i speleologe da po prvi puta uðu u špilju Vrbas, jedan sepleološko-hidrološki fenomen. Istražene su i dvije povijesne špilje-Gradina i Kalvarija u kojima su pronaðeni tragovi arhitekture, odnosno podzemne gradnje. Pokušavamo reanimirati stare tradicijske običaje. U pomoć su nam pohrlili mnogi pa smo, primjerice, priredili i dvije slikarske kolonije od čije će prodaje slika prihod biti namijenjen za realizaciju zadaća naše udruge. Na blagdan sv. Terezije okupili smo oko 500 ljudi iz doslovno cijele Hrvatske, bilo je ovdje i više udruga. Svi su bili oduševljeni Bužimom i najavili su još aktivnije sudjelovanje u radu naše udruge, rekao je Milan Ćaćić.
U naraciji na vrlo uvjerljivoj razini potkrijepljenoj mnogim podacima naš sugovornik navodi kako je Bužim danas spao na jedva 70, mahom starijih ljudi. Ovu situaciju spaja i s drugim mjestima pa je Bužim postavio tek kao paradigmu za Smiljan, Jadovno, Pazarišta... Investiranje u Liku Ćaćić smatra dobrim potezom koji će u konačnici korist i dobre vibracije donijeti svima.
Izvor; www.novilist.hr Marin SMOLČIĆ