Pjesme Vere Biondić slavonke, Virovitičanke koja vuče ličke korijene protkane su nitima koje je vežu za Liku i mjesto njenih djedova, Saborsko. Iz te su ljubavi ispletene pjesme kao što su: Saborsko, Ličani, Momak grubi zna da ljubi, Moje selo i druge koje je vežu za Liku, kao i npr; Želim bit, Laku noć, Slika, Suza za brata i..... Vera Biondić po prvi puta za Portal nasa-lika priča o ...
sebi, svojim korijenima otkrivanju Saborskog rodnog mjesta njenog djeda pa do rađanja ideje da piše pjesme o Lici, Ličanima, Saborskom ... Zovem se Vera Biondić , djevojački Matovina, rođena sam 1966. godine u malom brdovitom selu Levinovcu koje je udaljeno 25 km. od Virovitice. E sada se sigurno svi pitate otkuda Slavonka na stranicama Ličana. Nije slučajno. Moje rodno selo naseljeno je Ličanima još prije drugog svjetskog rata. Tako se iz Saborskog doselio i moj djed Marko Matovina, tatin tata. Moja baka, mamina mama, Anka Galović djevojački Štefančić, također je bila Ličanka, rođena je u Kosinjskom Bakovcu, još kao mala doselila je u selo Sovijak, desetak kilometara od Levinovca. Kako je djed rano umro (imala sam dvije godine), baka Anka se u odselila Ameriku kod drugih kćeri (mojih teta) od njih nisam imala priliku slušati priče o Lici. Roditelji oboje po rođenju Slavonci, nikada nisu pričali nama djeci o Lici, o rođacima koje tamo imamo i svemu ostalom što su znali o svojim koljenima. Jedino što mi je stalno podsjećalo na Liku i korijene bilo je moje prezime Matovina jer gdje god bih krenula svi su me prepoznavali kao Ličanku. Devedesetih godina odlazeći na more uvijek smo prolazili pored putokaza za Saborsko. Tako sam tati spomenula da prolazimo pokraj djedovog rodnog mjesta i na njegov prijedlog 2007. godine svratili smo da snimimo selo. Prije odlaska ispričao mi je o rodbini koju je on znao i koja još mogža bi mogla biti tamo. Slikali smo selo i vratili se, nismo pronašli nikoga od rodbine. Kako danas postoji ovo čudo od tehnike zvano internet, negdje u studenom 2008. godine pronašla sam stranice Župe Saborsko, registrirala se i počela prepisku sa članovima, saznala za živuće rođake i sa nekima stupila u kontakt. U svim tim kontaktima , pisanjima, zvanjima u meni se nakupilo puno emocija koje sam morala nekako da ispustim, morala sam ta svoja trenutna raspoloženja i osjećaje da ispraznim i tako počela sam pisati stihove koji su najvećim dijelom istiniti.
Pročitajte ostale klikom na Verine pjesme
Ovo je samo jedna od njih, klikni na knjigu da bi pročitao pjesmu
